Kada potražiti pomoć?
Odlučili ste s partnerom da je vrijeme za obogatiti svoj život jednim djetetom i s veseljem krenuli u novi životni period. Ionako ste oduvijek htjeli djecu, i konačno je došlo vrijeme za to. No onda – ništa. Mjesec za mjesecom, izgubljena nada za izgubljenom nadom. S vremenom posjećujete liječnika i čujete ono što nitko ne želi čuti: preporuka je MPO. Medicinski potpomognuta oplodnja je postupak koji uz niz tjelesnih promjena nose i širok aspekt novih briga, dilema, misli i osjećaja.
Pitanje povjeravanja: Sto ideja se vrti po glavi, a ne znate s kime ih podijeliti. Kome reći? Osjećate sram, krivnju? Ne znate više kako bi odgovorili na vječno pitanje „Kada će dijete?“ pa radije ni ne idete na to veliko obiteljsko okupljanje.
Preispitivanje vlastite vrijednosti: Zašto baš mi? Kako drugi imaju troje-četvero a mi niti jedno? Što samnom nije u redu? Vrijedim li kao žena ako ne mogu roditi dijete? Kakav sam ja to muškarac koji ne može napraviti dijete? Poručuje li mi priroda da ne trebam imati djecu? Što ako nikada nećemo imati dijete – možemo li živjeti s time? I ostati zajedno?
Testiranje partnerskog odnosa: Medicinski potpomognuta oplodnja je zajednički projekt partnera, i nerijetko stavlja na odnos dodatan teret. Tko je što krivo napravio da postupak nije uspio? Tko se više trudi i žrtvuje? Kako se svaki od partnera nosi s neuspjehom i koliko je spreman mijenjati svoje životne navike? Što kada nastupi međusobno zamjeranje i okrivljavanje?
Podrška stručnjaka mentalnog zdravlja je važna
Neizvjesnost i osjećaj nemoći: Čekanje rezultata i minute traju vječno, a ne pokazuju ništa. Što ako smo sve napravili po uputama, a opet nije uspjelo? Slijedimo sve savjete za prehranu, suplemente, zdrav život… Sve smo promijenili i – ništa. Konkretan odgovor na pitanje „zašto“ nemaju ni liječnici. Što napraviti kada toliko truda uložimo, a očekivani rezultat izostane? Ostaje samo osjećaj nemoći i pitanje što dalje? Ustrajati u nadi ili odustati?
Medicinski potpomognuta oplodna
Važno je zapamtiti da niste sami. Prema istraživanjima, osjećaj bespomoćnosti i vlastitih ograničenja je ono što je zajedničko svim ljudima koji su se susreli s problemom neplodnosti. Nemogućnost začeća je izvor ekstremno visoke razine frustracije i stresa. U svakodnevni život se unose brojne i različite brige: strah od invazivnosti liječenja i potencijalnih negativnih zdravstvenih posljedica, nesigurnost i neizvjesnost ishoda uz nisku kontrolu nad ishodom i teško održavanje nade i optimizma
u vezi ostvarivanja trudnoće. A ujedno, život ide dalje sa svim svojim zahtjevima i obavezama, i često je potrebno balansirati između cilja ostvarivanja u roditeljskoj ulozi i drugih prioriteta koji se javljaju istovremeno, a doživljavate ih suprotstavljenima: promjena posla, upisivanje daljnjeg školovanja, promaknuće i slično.
Zato je podrška stručnjaka mentalnog zdravlja važan dio ovog procesa i može smanjiti doživljeni stres. Usmjerena je na jačanje sposobnosti suočavanja s neplodnošću, smanjenje potencijalnih konflikata među partnerima, poboljšanje komunikacije, prihvaćanje mogućnosti da medicinski tretman neće dovesti do začeća, osiguravanje podrške prilikom nošenja s promjenama životnog stila i planova za budućnost. Mnogo je više parova s ovakvim problemima nego što mislite, samo što o tome ne pričaju. Dijeljenjem vlastitog iskustva smanjuje se stigmatizacija i autostigmatizacija, a obraćanjem stručnjacima možete umanjiti stresne učinke cjelokupnog postupka i na taj način povećati mogućnost začeća u budućnosti. Sam razgovor sa stručnjakom i izgovaranje svih misli i pitanja koje vam se roje po glavi može pružiti drugu perspektivu, normalizaciju istih i smanjenje anksioznosti..
Zato je podrška stručnjaka mentalnog zdravlja važan dio ovog procesa i može smanjiti doživljeni stres. Važno je zapamtiti da niste sami.
